ne znam niti jednog autora koji tako vješto predočava svoje likove, konstruira njihove odnose i živote, piše tečno kao da mu je pisanje disanje i drži te prikovanim za tekst. granica između zbilje i fikcije potpuno je nepostojeća, dođe ti da guglaš svaki lik koji je osmislio, u zabludi da su sve to stvarne osobe. lucidno se poigrava realitetom (npr. u "levijatanu" ime pripovjedačeve žene je iris, dok se austerova žena zove siri) dovodeći te u stanje pozitivne konfuzije.

ja paulu austeru nemam ama baš ništa za prigovoriti.